Sve o doniranju krvi

TKO MOŽE DARIVATI KRV?

Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja:
Dob: od 18 do 65 godina
Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalna visini
Tjelesna temperatura: do 37°C
Krvni tlak: sistolični 90 do 180 mm Hg, dijastolični 50 do 110 mm Hg
Puls: 50 do 110 otkucaja u minuti
Hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L.
U Hrvatskoj, muškarci, darivatelji krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje, s razmakom između darivanja od 3 mjeseca. Žene, darivatelji krvi, smiju dati krv do 3 puta godišnje, s razmakom između darivanja od 4 mjeseca.

KAKO SE DARUJE KRV?

Darivanje krvi jednostavan je postupak. Vaše zdravlje nam je značajno i stoga svako darivanje krvi uključuje provjeru vašeg zdravstvenog stanja.
Provjera količine željeza u krvi: brzom metodom iz kapljice krvi dobivene laganim ubodom u jagodicu trećeg prsta.
Kratki razgovor s liječnikom: provjera vašeg dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja.
Liječnički pregled: Uključuje provjeru krvnog tlaka i provjeru rada srca.
Tek kada smo sigurni da smijete dati krv započinje postupak uzimanja krvi.
Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
Iskusan zdravstveni tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
Igla je povezana s plastičnom vrećicom u koju se daje krv. Samo darivanje krvi traje 8 – 12 minuta. Igla i plastična vrećica za uzimanje krvi su sterilne i samo za jednokratnu uporabu, tj. mogu se primjeniti samo za jednokratno darivanje. Davatelju nakon darivanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani obrok. Sveukupno, darivanje krvi vam može oduzeti oko 30 minuta vašeg vremena.

ŠTETI LI DARIVANJE KRVI ZDRAVLJU?

Darivanje krvi ne šteti zdravlju ako se provedu svi propisani postupci pri odabiru darivatelja krvi. Svaka zdrava osoba između 18 i 65 godina starosti može bez opasnosti za svoje zdravlje darovati krv, 3 do 4 puta tijekom jedne godine. Zdrav organizam darivatelja krvi vrlo brzo u potpunosti nadoknađuje količinu i sve sastavne dijelove darovane krvi: već unutar 24 sata organizam nadoknadi tekući dio krvi – plazmu i njene sastojke, broj trombocita i leukocita. Eritrociti se nadoknade unutar 4 do 6 tjedana. Darivanje krvi najviše utječe na željezo koje se u obliku hemoglobina nalazi u eritrocitima (crvene krvne stanice). Darivanjem 450 ml. krvi darivatelj gubi oko 200 mg željeza. Organizam nadoknađuje gubitak željeza u roku 1 do 2 mjeseca povećanom apsorpcijom iz hrane. Prije svakog darivanja krvi obvezno provjeravamo zdravstveno stanje darivatelja i količinu željeza u njegovoj krvi. Krv se uzima samo kada je darivatelj zdrav i ima dovoljno željeza. Darivanje krvi nikako ne ugrožava davatelja. To može ujedno biti i kontrola davateljeva zdravlja.

MOŽE LI SE DARIVANJEM KRVI ZARAZITI OD NEKE BOLESTI?

Tijekom darivanja krvi ne postoji mogućnost zaraze davatelja. Sav pribor za uzimanje krvi – igle, plastične cijevi, plastične vrećice i ostali materijal koji se koristi pri uzimanju krvi su sterilni i za jednokratnu su uporabu. Pribor je napravljen na način koji onemogućuje njegovu ponovnu uporabu.

RAZVIJA LI SE OVISNOST ZA DARIVANJE KRVI?

Darivanje krvi ne uzrokuje naviku davatelja. Darivanjem krvi može se započeti i prestati u svako doba između 18 i 65 godina života. Darivanjem krvi ne nastaju nikakve tjelesne promjene ili posljedice po organizam. Neki ljudi se ipak bolje osjećaju nakon što daruju krv i zato daruju krv nekoliko puta godišnje. Ta je pojava češća u osoba s blago povišenim krvnim tlakom. U tih je osoba darivanje krvi ujedno i način ublažavanja simptoma uzrokovanih blagim povišenjem krvnog tlaka, ali nije način liječenja povišenog tlaka.

ZAŠTO SE ODMAH NAKON DARIVANJA KRVI NE SMIJE PUŠITI?

Mnogi se pušači – darivatelji krvi ljute kada ih zamolimo da ne zapale cigaretu odmah nakon darivanja. Jedna od rijeđih, ali neugodnih reakcija organizma na pušenje je kratkotrajno stiskanje (spazam) krvnih žila u mozgu. Stoga, ako se zapuši odmah nakon završenog darivanja krvi, u nekih, osobito mlađih osoba, može doći do blage omaglice i mučnine. Postoji još čitav niz zdravstvenih i društvenih razloga koji pokazuju da ne bi trebalo pušiti, zar ne?

ZAŠTO NEKIM DARIVATELJIMA OTEKNE MJESTO UBODA IGLE KROZ KOJU JE UZETA KRV?

Uzimanje krvi izvodi se ubodom sterilne igle u venu lakatne jame. Darivanje traje 8 do 12 minuta i kroz to vrijeme igla se nalazi u veni. Po završetku uzimanja krvi igla se vadi, a kožu se na mjestu uboda zaštićuje tuferom od vate. Da bi se ubrzalo zatvanje otvora u veni, ispužena ruka se podiže u vis. U većini je slučajeva otvor u veni potpuno zatvoren u roku od nekoliko minuta i na koži ostaje samo mali trag uboda. U oko 1 do 2% darivatelja krvi oko mjesta uboda nastaje oteklina s promjenom boje kože (hematom), uz osjećaj zatezanja i lagane boli. Oteklina može nastati tijekom ili nakon darivanja: uzrok otekline tijekom darivanja posljedica je težeg uvođenja igle u venu ili lošeg položaja igle u veni, zbog kojeg mali dio krvi uz iglu izlazi u potkožno tkivo. Oteklina koja nastane nakon darivanja uzrokovana je nedovoljnim stiskanjem (spazmom) vene ili jačim pokretima ruke. Oteklina nije opasna nuspojava darivanjem krvi. Oteklina se liječi oblogom od alkohola i mirovanjem ruke. Ako se stanje ne popravi za 2 do 3 dana, potrebno je javiti se u transfuzijsku ustanovu ili liječniku opće prakse.

ZAŠTO SE NEKI DARIVATELJI NE OSJEĆAJU DOBRO NAKON DARIVANJA KRVI?

Većina zdravih osoba koje daruju krv podnosi gubitak 450 ml krvi bez ikakvih nuspojava. Nuspojava su tijekom davanja krvi rijetkost i opažaju se u oko 3 do 5% davanja krvi. Nuspojave se mogu pojaviti tijekom darivanja, ali i do nekoliko sati nakon darivanja krvi. Nuspojave mogu biti blage, srednje teške i teške. Najčešće se javljaju blage nuspojave poput nelagode, nervoze, zabrinutosti, ubrzanog ili dubokog disanja, bljedoće i znojenja, vrtoglavice i magljenja pred očima, te mučnina i povraćanja. Srednje i jake popratne pojave su vrlo rijetke i opažaju se u 1 do 3% svih nuspojava. To su nesvjestica i grčevi. Najčešći uzrok nuspojava su strah od darivanja krvi, premorenost ili neispavanost, zbog čega se organizam nije u stanju prilagoditi kratkotrajnom gubitku krvi.

TKO NE SMIJE DAVATI KRV?

Oko 10% darivatelja se tijekom pregleda odbije. Oni mogu biti privremeno ili trajno odbijeni. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za darivateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za bolesnikovo zdravlje.

– Krv ne smiju davati osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje ili bi njihova krv mogla ugroziti bolesnikovo zdravlje.
– Krv ne smiju davati osobe koje boluju od akutne ili kronične bolesti, uzimaju antibiotike ili neke druge lijekove, neispavane osobe, osobe koje su na dugotrajnoj dijeti i osobe s rizičnim ponašanjem.
– Darivatelju koji je odbijen iscrpno se objasni razlozi zbog kojih ne može dati krv i daju mu se odgovori na sva njegova pitanja.

Trajno odbijanje darivatelja:

1. Trajno se odbiju od davanja krvi osobe koje su bolovale ili sada boluju od teških kroničnih bolesti dišnog i probavnog sustava kao i osobe koje boluju od bolesti srca i krvnih žila, zloćudnih bolesti, bolesti jetre, AIDS-a, šećerne bolesti, živčanih i duševnih bolesti.
2. Trajno se odbijaju osobe s ponašanjem visokog rizika:
– ovisnici o alkoholu ili drogama,
– muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima (homoseksualni odnosi),
– žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama,
– osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe),
– osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem,
– osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja),
– osobe koje su HIV-pozitivne,
– seksualni partneri gore navedenih osoba.

Privremeno odbijanje darivatelja:
– s lakšim akutnim bolesnim stanjima (prehlade, poremetnje probavnog sustava, smanjenog željeza u krvi i sl.),
– nakon operativnih zahvata,
– nakon primanja transfuzija, primanja nekih cjepiva,
– s lakšom poremetnjom krvnog tlaka, te
– žene za vrijeme menstruacije, trudnoće i dojenja.

Osobe koje uzimaju lijekove obvezno moraju to kazati liječniku tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi. Lijekovi se mogu prenijeti krvlju i u bolesnika izazvati neželjeno djelovanje. Ovi podaci otkrivaju se u tijeku razgovora s darivateljem i njegova pregleda. Molimo budite iskreni pri svakom liječničkom pregledu za davanje krvi. Izrecite liječniku svoje sumnje jer time štitite i svoje i tuđe zdravlje. Postati darivatelj krvi je privilegija koja sadrži i odgovornost prema bolesniku.

NA KOJE NAČINE MOŽETE DAVATI KRV?

1. Najčešći način davanja krvi je davanje jedne doze “pune” krvi.
– To znači da se u plastičnu vrećicu za uzimanje krvi izvadi 450 mL krvi u kojoj se nalaze svi njezini sastojci: eritrociti, plazma, trombociti i leukociti. Davanje “pune” krvi traje 8 do 12 minuta.
– Fizikalnim postupcima, tj. posebnim centrifugiranjem, doza “pune” krvi se razdvaja na sastavne dijelove koje nazivamo krvnim pripravcim: koncentrat eritrocita, koncentrat trombocita, koncentrat leukocita, doza plazme.
2. Drugi način davanja je uzimanje samo jednog ili više raznih krvnih sastojaka pomoću aparata kojeg nazivamo stanični separator.

ZAŠTO SE DARUJE 450 ml KRVI?

Krv je lijek. Da bi liječenje bolesnika bilo uspješno, mora se primijeniti u točno određenoj količini kao i svaki drugi lijek.

– Organizam odrasle osobe, tjelesne težine iznad 55kg ima više od 4,5 L krvi. Prosječno, krv čini 12% tjelesne težine čovjeka. Gubitak krvi do 15% organizam podnosi bez ikakvih popratnih pojava. Davanje 450mL krvi organizam gubi manje od 10% ukupne količine krvi.
– Uobičajeno doza uzete krvi je 450mL. To je standardna doza uzete krvi i prema tome se izračunava potreban broj doza krvnih pripravaka za liječenje bolesnika.
– Iz jedne doze od 450mL krvi priređuje se 1 doza koncentrata eritrocita, 1 doza koncentrata trombocita i 1 doza plazme.
– Bolesnici liječeni transfuzijama krvi prosječno prime 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 doze plazme i 6 do 8 doza koncentrata trombocita.

KAKO SE PROVODI DAVANJE KRVNOG SASTOJKA STANIČNIM SEPARATOROM?

Liječnički pregled i provjera količine hemoglobina jednak je kao u darivatelja “pune” krvi.

– Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
– Iskusan zdravstveni tehničar odabere venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
– Igla je povezana s plastičnom cijevi koja ulazi u stanični separator.
– U staničnom je separatoru uložen plastični set za odvajanje krvnog sastojka. Darivatelj je cijelo vrijeme spojen sa staničnim separatorom.
– Krv iz jedne vene ulazi kroz plastičnu cijev u plastični set uložen u centrifugu staničnog separatora. Centrifugiranjem se izdvaja sastojak krvi, a ostali dio se vraća darivatelju u venu iste ili druge ruke.
– Tim načinom se dobivaju pripravci krvi visoke koncentracije i kvalitete.

Igla i svi dijelovi plastičnog sustava za davanje staničnim separatorom su sterilni i samo za jednokratnu uporabu, tj. mogu se primijeniti samo za jednokratno davanje krvnih sastojaka, pa se ne mogu prenijeti uzročnici zaraznih bolesti.
Postupak uzimanja krvi staničnim separatorom traje duže nego davanje “pune” krvi:
– Postupak davanja plazme traje do 30 min., a do sat i pol za davanje trombocita.

ZAŠTO SE UZIMA KRV STANIČNIM SEPARATOROM?

Uspješno liječenje bolesnika ne može se provesti bez dovoljnih količina krvi i krvnih pripravaka. Tijekom transfuzijkog liječenja bolesnici dobivaju samo sastojak krvi koji im je potreban za liječenje. Količina primljenih pripravaka krvi ovisi o vrsti bolesti i načinu liječenja.

– Transfuzijski liječeni bolesnik prosječno primi 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 doze plazme i 6 do 8 doza koncentrata trombocita.
– Kiruški bolesnici trebaju u liječenju više koncentrata eritrocita, bolesnici s opeklinama više trebaju plazmu, a bolesnici s malignim bolestima koji se liječe kemoterapijom ili transplatacijom koštane srži trebaju više desetaka doza koncentrata trombocita.
– Liječenje bolesnika s leukemijom i drugim zloćudnim bolestima krvi i ostalih organa vrlo je uspješno, ali traje mjesecima i zahtijeva velike količine koncentrata trombocita. 70% leukemije u djece i više od 50% leukemija u mlađih odraslih osoba može se potpuno izliječiti primjenom kemoterapije i / ili transplatacijom koštane srži uz redovito transfuzijsko liječenje krvnim pripravcima.
Iz jedne doze darovane krvi od 45mL pripravlja se samo jedna doza koncentrata eritrocita, jedna doza plazme, jedna doza koncentrata trombocita ili jedna doza koncentrata leukocita. Tim načinom možemo zadovoljiti potrebe bolesnika za eritrocitima, ali se ne mogu sakupiti dovoljne količine plazme i trombocita.
– Od jednog darivatelja na staničnom separatoru dobiva se količina trombocita koja je jednaka količini koja se dobije pripravljanjem koncentrata trombocita iz 6 do 8 doza krvi. Na taj način koncentrat trombocita priređen iz krvi jednog darivatelja može zadovoljiti dnevnu potrebu liječenja jednog bolesnika.
– Darivatelji staničnim separatorom pozivaju se za određenog bolesnika, ovisno o njihovoj krvnoj grupi.
– Zbog male količine stanica koje uzimamo i zbog brzine kojom se one u organizmu obnavljaju, češće se može davati krv staničnim separatorom nego klasičnim načinom.
– Davanje krvnih sastojaka staničnim separatorom je izuzetno značajno u liječenju bolesnika s rjeđim krvnim grupama (AB neg.; O neg.; A neg.; B neg.) u vrijeme nestašice krvi.

Dođite i upoznajte se s davanjem krvi staničnim separatorom u prostorijama Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, Petrova 3 ili tražite informacije na tel.: 46 00 336.

KAKO ČESTO SE MOŽE DAVATI KRV?

1. Muškarci mogu davati punu krv svaka 3 mjeseca, a žene svaka 4 mjeseca.
2. Darivatelj krvi staničnim separatorom mogu davati češće:
– davanje trombocita staničnim separatorom: do 12 puta godišnje. Razmak između dva davanja mora biti najmanje 3 dana.
– davanje plazme staničnim separatorom: do 25 puta godišnje. Razmak između dva davanja mora biti najmanje jedan tjedan.

MORA LI SE PRIJE DAVANJA KRVI BITI “NA TAŠTE”?

Prije davanja krvi nije potrebno biti natašte.
– Davanje krvi je sastavni dio svakodnevnog ljudskog načina života i čovjek na taj dan treba uobicajeno jesti i piti.
– Osjecat cete se bolje ako nekoliko sati prije davanja krvi pojedete lagani obrok. Jedino Vas molimo da unutar 8 sati prije davanja krvi ne jedete izrazito masnu hranu i ne pijete alkohol jer njihovi sastojci mogu transfuzijom krvi biti unešeni u bolesnika i nanijeti mu štetu.

MORA LI SE NAKON DAVANJA KRVI NEŠTO POJESTI I POPITI?

Posebni medicinski razlozi ne zabranjuju darivatelju da jede ili pije nakon davanja krvi. To je oblik društvenog ponašanja.
– Uobičajeno je nakon davanja krvi sjesti u društvu drugih darivatelja i osvježiti se laganim obrokom i bezalkoholnim pićem.
– Kroz to vrijeme darivatelj je pod kontrolom zdravstvenih djelatnika. Želimo znati da se dobro osjećate prije nego napustite mjesto davanja krvi.

ZAŠTO SE DAVANJE KRVI NE PLAĆA?

Davanje krvi za novčanu naknadu je vrsta poslovno-trgovačkog odnosa. Zbog materijalne nagrade plaćeni davatelji cesto prešućuju važne podatke o osobnom zdravstvenom stanju te davanje krvi može narušiti njihovo zdravlje, a primjena njihove krvi za liječenje može pogoršati stanje bolesnika.
– U plaćenih davatelja krvi 10 puta je veća učestalost prisutnosti uzročnika zaraznih bolesti koje se prenose krvlju: hepatitis B i C, sifilis i AIDS. Transfuzije krvi od plaćenih davatelja imaju veći rizik za prijenos tih bolesti u bolesnika.
– Osim toga, plaćanjem davanje krvi nije moguće motivirati dovoljan broj osoba za davanje krvi i samo plaćanjem davatelja nije moguće uvijek osigurati potrebno transfuzijsko liječenje svim bolesnicima.
– U nekim zemljama plaća se davanje plazme iz koje se proizvode određeni lijekovi.
U Hrvatskoj se, kao i u najrazvijenijim zemljama svijeta, zbog zaštite i sigurnosti bolesnika te pravodobnog i uspješnog transfuzijkog liječenja provodi samo dobrovoljno davanje krvi.

ZAŠTO SE NEKI LJUDI NE ODLUČUJU DAVATI KRV?

U Hrvatskoj krv daruje 3,8% ljudi, iako postoje uvjeti da dobrovoljno davalaštvo krvi bude razvijeno kao i u Zapadnoj Europi (više od 5% darivatelja krvi). Anketirali smo ljude o motivima za darivanje krvi: Odgovori darivatelja krvi: najčešći razlog zbog kojeg daruju krv je izrazito human – želja da se učini dobro djelo i da se pomogne bolesniku. Darivatelji krvi imaju divan osjećaj osobnog zadovoljstva da su spasili nečiji život. Odgovori nedavatelja krvi: najčešći razlog za nedavanje krvi je strah i slabo znanje o potrebama i samom darivanju krvi. Sve što je u svezi s darivanjem krvi treba biti javno, bez tajni, dobro obrazloženo. Sve nejasnoće i zablude trebaju biti razjašnjene jer se time razbija strah u ljudi. Što je bolje informirano pučanstvo, veća je vjerojatnost da će ljudi prepoznati neke od motiva za darivanje krvi.

KOJE OSOBINE IMA PROSJEČNI DOBROVOLJNI DAVATELJ KRVI U HRVATSKOJ?

Prosječna je dob davatelja u Hrvatskoj 32 godine. Davatelji su krvi pretežno muškarci, osobe u braku koje imaju jedno ili više djece i pripadaju srednjem socijalno-ekonomskom sloju. Vrlo često te osobe imaju izražen socijalni osjećaj i aktivne su u različitim kulturnim i športskim društvima.

GDJE I KADA SE MOŽE DARIVATI KRV?

Krv možete darivati svakodnevno na organiziranim akcijama darivanja krvi ili u transfuzijskoj ustanovi. Redovite akcije darivanja krvi provode se u svim većim radnim organizacijama i lokalnim upravama. Vrijeme i mjesto održanja akcija najavljuju se putem javnih glasila (novine, radio, TV), a mjesto davanja obilježeno je plakatima. U svim transfuzijskim ustanovama krv možete darivati svaki radni dan. Davatelji krvi u Zagrebu mogu dati krv svakoga dana u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, u Petrovoj 3, od ponedjeljka do petka, od 07:30 do18:00 sati, a subotom od 07:30 do 15:00 sati.

ZAŠTO JE POTREBNA TOČNA IDENTIFIKACIJA DARIVATELJA KRVI?

Prije nego pristupite darivanju krvi tražimo od vas osobnu iskaznicu i podatke koje provjeravamo prije svakog sljedećeg darivanja krvi:

ime i prezime,
mjesto rođenja,
JMBG(jedinstveni matični broj građana), a od 2010. vjerojatno osobni identifikacijski broj (OiB)
adresu stanovanja,
mjesto zaposlenja,
broj telefona u stanu i na poslu,
ako imate Knjižicu darivatelja krvi i broj dosadašnjih davanja krvi,

Svakoj osobi koja odluči darivati krv kompjutorski otvaramo Karton darivatelja krvi, u kojeg se uz osobne podatke unose podaci:

mjesto darivanja krvi,
broj dosadašnjih darivanja, ako ih ima,
ime liječnika koji je pregledao darivatelja,
rezultat liječničkog pregleda prije darivanja,
razlozi za odgađanje od darivanja ili trajno isključenje,
nuspojave tijekom darivanja,
ime djelatnika koji je izvršio uzimanje krvi,
rezultate laboratorijskih ispitivanja krvi.

Navedeni podaci su nam vrlo važni iz sljedećih razloga:
U pojedinim krajevima Hrvatske više različitih stanovnika često imaju isto ime i prezime, ime oca, pa čak i mjesto i godinu rođenja. Stoga može doći do zamjene u identifikaciji dartivatelja krvi. JMBG je jedini podatak koji je različit za svakog građanina Hrvatske. Ako darivatelj krvi ima kasnu reakciju na darivanje krvi na darivanje krvi, možemo ustanoviti razloge. Gdje se dogodi da bolesnik koji je primio krv oboli od krvlju prenosive bolesti praćenjem podataka transfundirane doze krvi od bolesnika do darivatelja krvi, možemo potvrditi ili isključiti mogućnost zaraze transfuzijom krvi. Postoji jedan mali broj davatelja krvi koje smo iz zdravstvenih razloga trajno isključili iz daljnjeg darivanja krvi. Neki od njih ne mogu prihvatiti činjenicu da više ne smiju darivati krv i nastoje nastaviti darivati krv. Nastavkom darivanja krvi te osobe mogu oštetiti svoje zdravlje ili zdravlje bolesnika koji bi bio liječen njihovom krvlju. Svaka transfuzijska ustanova obvezna je voditi i obnavljati kartoteku trajno odbijenih davatelja kako bi spriječila uzimanje njihove krvi. Nakon svakog darivanja vaša se krv laboratorijski ispituje na prisutnost uzročnika bolesti Koje se mogu prenijeti krvlju. Zbog zaštite Vašega zdravlja dužni smo Vas pravodobno obavijestiti o nalazima testiranja. Svi podaci o dobrovoljnom darivatelju krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana. U Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu u potpunosti su kompjutorizirani svi podaci o darivateljima krvi, dozama uzete krvi, pripravcima priređenim iz doza krvi, rezultatima ispitivanja i ustanovi u koju je dostavljena krv. Svi podaci su zaštićeni od neovlaštenog pristupa.

ZAŠTO VAS LIJEČNIK PRIJE DARIVANJA KRVI PREGLEDA I POSTAVLJA INTIMNA PITANJA?

Odluku može li neka osoba dati krv liječnik donosi na osnovi davateljevih podataka o njegovom zdravstvenom stanju i fizikalnog pregleda. Svrha je pregleda dvojaka: zaštita zdravlja davatelja od posljedica davanja krvi i zaštita bolesnika, poglavito od prijenosa zaraznih bolesti preko transfuzije krvi. Transfuzijama krvi liječe se bolesnici od najranije životne dobi, pa sve do duboke starosti.
Transfuzijsko liječenje mora biti korisno. Ono nikako ne smije biti štetno za bolesnika. Također, darivanje krvi ne smije ugroziti zdravlje darivatelja krvi. Potpune podatke o mogućim bolestima darivatelja možemo dobiti samo vašim iskrenim odgovorom. Tijekom liječničkog pregleda, prije darivanja krvi, darivatelj mora iskreno odgovoriti na sva postavljena mu pitanja. Darivatelji krvi koji nisu sigurni da su zdravi, odnosno ako postoji sumnja da bi njihova krv mogla štetiti bolesniku, ne smiju darivati krv. Većina davatelja čija je krv opasna za zdravlje primatelja, izdvojiti će se već u toku razgovora ili pregleda.
Neki davatelji mogu biti zaraženi, ali ne znaju za zarazu. Njih se otkriva laboratorijskim ispitivanjem na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti. Laboratorijsko testiranje ne može biti zamjena za liječnički pregled. Kada odlučite darivati krv zamislite i ponašajte se kao da će vašu krv primiti netko tko vam je vrlo drag i ne želite mu naškoditi. Darivatelj krvi odgovara i za sigurnost transfuzijskog liječenja bolesnika. Svi podaci dobiveni od darivatelja krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana. Molimo, nemojte se ljutiti što vas ispitujemo o vašem intimnom ponašanju i molimo vas da odgovarate iskreno. Biti darivatelj krvi privilegija je koja sadrži odgovornost prema bolesniku.

ZAŠTO SE ORGANIZIRA DOBROVOLJNO DAVANJE KRVI?

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek – darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi.

kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno i sigurno liječenje bolesnika potrebno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi.
Program okupljanja dobrovoljnih darivatelja krvi je socijalni program. U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, odnos između darivatelja i transfuzijske službe osniva se na partnerstvu između darivatelja krvi, društva/zajednice i transfuzijske službe.
U osnovi transfuzijske djelatnosti jest program okupljanja darivatelja krvi. O provedbi toga programa ovisi liječenje bolesnika transfuzijama krvi, krvnim pripravcima i derivatima plazme.

Načela rada transfuzijske djelatnosti regulirani su zakonima, propisima i uputama radi:

osiguranja mogućnosti liječenja transfuzijama krvi, krvnim pripravcima i derivatima plazme svakom bolesniku kojem je takvo liječenje potrebno.
osiguranja opskrbe krvlju i krvnim pripravcima tijekom čitave godine, u količinama koje su dovoljne za liječenje bolesnika i postavljanje dijagnoze.
sigurnosti darivatelja i bolesnika. Potrebno je postići najviši prihvatljiv standard u prikupljanju krvi, prikupljanju pojedinih krvnih sastojaka, laboratorijskom ispitivanju, izradi pripravaka iz krvi i njihovoj upotrebi primjenom svih poznatih znanstvenih spoznaja.
provedbe djelotvornog i ekonomičnog uzimanja, obrade i uporabe nacionalnih zaliha krvi i krvnih pripravaka.

TKO ORGANIZIRA DOBROVOLJNO DAVANJE KRVI?

Organizaciju dobrovoljnog davanja krvi u većini zemalja svijeta provode humanitarne organizacije poput Crvenog križa i Zelenog polumjeseca, razni klubovi dobrovoljnih darivatelja krvi i transfuzijska služba.

U Hrvatskoj, promidžbu davalaštva i organizaciju akcija davanja krvi zajednički provode Hrvatski Crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti.
Odabira darivatelja krvi i uzimanje krvi obavljaju stručni, medicinski djelatnici transfuzijske službe u zdravstvenim ustanovama koje su u državnom ili županijskom vlasništvu. Zdravstvene ustanove u privatnome vlasništvu ne smiju ni uzimati krv, ni priređivati krvne pripravke.
Pripravu krvi i krvnih pripravaka za transfuzijsko liječenje bolesnika provode transfuzijske ustanove.

TKO JE DOBROVOLJNI DAVATELJ KRVI?

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.

Dobrovoljni darivatelj krvi je osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.
Dobrovoljni darivatelji krvi je posredan, aktivan sudionik u liječenju bolesnika, tj. on je aktivna veza između zdravog dijela društva i bolesnika.

KOJA PRAVA I POGODNOSTI IMAJU DOBROVOLJNI DAVATELJI KRVI?

Kako se davalaštvo krvi vrednuje u društvu?
Vrednovanje dobrovoljnog davalaštva u društvu

Visoka državna priznanja i odlikovanja.
Odličje predsjednika Republike Hrvatske – red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske ženama koje su 75 puta dale krv i muškarcima koji su 100 puta dali krv

Slobodni dani za davanje krvi
– u skladu sa Zakonom o radu (NN 137/04. čl. 57) plaćeni dopust 1 dan
– u skladu s Kolektivnim ugovorom (Elektroprivreda 2 uzastopna dana, djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 3 dana ukupno, službenici i namještenici 2 dana)
– u skladu s Pravilnicima o radu

Oslobođenje od participacije u troškovima zdravstvene zaštite
(Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju NN 85/2006)
– oslobođeni u potpunosti: žene za preko 25 puta darovanu krv, muškarci za preko 35 puta darovanu krv
– participacija umanjena za 5 %: žene za preko 15 puta darovanu krv, muškarci za preko 25 puta darovanu krv.

Osiguranje od posljedica nesretnog slučaja
Obuhvaća evidentirane davatelje krvi za vrijeme: puta do mjesta davanja; boravka prije, za vrijeme i poslije davanja; povratka kući ili na mjesto davanja; za slučajeve koji su neposredna posljedica davanja krvi.
Vlada nema izravni utjecaj na dodjelu slobodnih dana za darivatelje krvi u privatnim poduzećima. U tim poduzećima sindikalne organizacije trebaju u izravnom dogovoru s poslodavcem dogovoriti slobodne dane za davanje krvi. Ako vam je pri tom potrebna pomoć transfuzijske službe, slobodno nam se obratite. Svako davanje krvi etički obvezuje transfuzijsku službu da u slučaju potrebe transfuzijskog liječenja što brže osigura krv za darivatelja i njegovu obitelj.

Priznanja Hrvatskog Crvenog križa

Davatelji krvi – ŽENE
Zahvalnica i značka za 1, 5, 10, 20 i 25 puta darovanu krv
Zahvalnica i mali srebrnjak za 35 puta darovanu krv
Zahvalnica i veliki srebrnjak za 55 puta darovanu krv
Zahvalnica i zlatni znak za 75 puta darovanu krv
Zahvalnica za izvanredni uspjeh za 100, 125 i 150 puta darovanu krv

Davatelji krvi – MUŠKARCI
Zahvalnica i značka za 1, 10, 20, 30 i 40 puta darovanu krv
Zahvalnica i mali srebrnjak za 50 puta darovanu krv
Zahvalnica i veliki srebrnjak za 75 puta darovanu krv
Zahvalnica i zlatni znak za 100 puta darovanu krv
Zahvalnica za izvanredni uspjeh za 125, 150 i 200 puta darovanu krv

Posebne zahvalnice
Završna zahvalnica dugogodišnjem davatelju krvi za prestanak davanja krvi zbog zdravstvenog razloga ili godina starosti
Obiteljska zahvalnica obiteljima čija dva ili više članova kontinuirano daju krv 5 godina
Zahvalnica za članove Crvenog križa i aktive dobrovoljnog davalaštva krvi
Zahvalnica za doprinos razvoju davalaštva

Kako se davalaštvo krvi vrednuje u društvu?
Vrednovanje dobrovoljnog davalaštva u društvu

Visoka državna priznanja i odlikovanja.
Odličje predsjednika Republike Hrvatske – red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske ženama koje su 75 puta dale krv i muškarcima koji su 100 puta dali krv